Daleko od svega
subota, 15.01.2011.
Opet
NItko ovo nece citati pa je tako svejedno sto god napisao.
Stariji, neki bi rekli i pametniji, tko zna. Vec je dugo proslo otkako nisam pisao ovako nista. Da, ne znam niti sta bih pisao, nekada je to sve bilo puno lakse, bez puno pameti, samo sam pisao, nije bilo problema, nije bilo nicega sto bi me opterecivalo osim onih mladenackih problema. Jos uvijek u sretnoj vezi, jos uvijek sa istom osobom. Ali sa promjenjenom adresom, barem privremeno, ako bude sve kako treba, ako bude pameti i srece jos samo nekih godinu i pol dana. Adresa je Osijek, nazalost nije kako sam ocekivao. Svi su mi govorili fakultet, odvojenost od kuce, najbolja stvar na svijetu. Vec sam neke dvije i pol godine i jos uvijek nisam upoznao tu lijepu i zabavnu stranu odlaska u Osijek. Izlasci me ne zanimaju, prvenstveno jer bez nje to nema smisla, ustvari bez nje puno stvari nema smisla, a kao druga stvar ja sam samo jedan siromasni student koji nema novaca da bi se provodio, a i ne privlaci ga bas ovaj "koza" melos, balkanski zvuk primitivnosti koji dopire iz svakog kafica, ako se to tako moze nazvati. Pa to se danas vise slusa kod nas nego kod nasis susjeda koji su zacetnici te "glazbe". Ma ne znam zasto se trudim uopce i pisati o tome, pisati o svemu kada ionako pisem samome sebi.
Eto prisjetih se korisnickih podata i odlucih napisati koiju i tako ti biva. Tko zna mozda pocnem cesce koristiti ponovno ovaj blog.
srijeda, 14.01.2009.
"Hvala"
Evo mene opet! Tko bi rekao, prvo skoro pa pola godine ništa ne pišem, a onda u nekoliko dana dva posta! A ne znam šta da kažem. Uglavnom puno sam razmišljao o mojoj djevojci koju jako volim i ne mogu joj rječima objasniti koliko, a i djelima je teško to prikazati! Ali eto pokušati ću.
Jednog dana eto ja preslušavao neke pjesme, i sjetih se da su u Daruvaru svirali dečki iz Zagreba pod nazivom „Replica“ i bili su jako dobri, i čuo sam da su čak snimili studijski album. I tako se ja dokopao toga, i preslušavam te pjesme onako jednu po jednu, i sve me iznenađuju, i onda naiđem na jednu pjesmu koju nisam baš poslušao onako kako sam možda trebao, nego sam ju poslušao tek toliko. I onda nekoliko dana nakon ja malo bolje poslušam pjesmu i saslušam riječi, i shvatim da je to ono što tražim, da je to prava stvar! A ona će ja mislim reči najbolje što mislim! Pa eto ja ću napisati rječi pjesme, a vi prosudite!
Ljubavi ovo ide samo za tebe! Volim te najviše na cijelome svijetu! UVIJEK I ZAUVIJEK
Replica – Hvala
Hvala što si dopustila da te zagrlim
Hvala što si dopustila da te zavolim
Hvala ti na svemu što daješ mi
Hvala ti na svemu što si ti
Sve sumnje odmah si maknula
Kad' si me svojim usnama dotaknula
I na uho mi šapnula
Da voliš me k'o dosad' nikoga
Trebam te da budeš pored mene
Kada sunce nestane, trebam te, trebam te
Hvala ti, hvala ti na svemu, na svemu što daješ mi
Kada sunce nestane, ostat' ćemo ja i ti
Hvala što si dopustila da te zagrlim
Hvala što si dopustila da te zavolim
Jer tvoje predivno biće daje mi snagu da dišem
Kad' te pogledam i kažem volim te
Trebam te da budeš pored mene
Kada sunce nestane, trebam te, trebam te
Hvala ti, hvala ti na svemu, na svemu što daješ mi
Kada sunce nestane, ostat' ćemo ja i ti
I za kraj ću samo reči, LJUBAVI HVALA TI
srijeda, 07.01.2009.
Year by Year
I tako dodje dan kada ja ponovno pisem, vjerojatno ste svi sa velikim iscekivanjem jedva docekali ovaj dan, NE! No nema veze mene to nece omesti da ja pisem kao sto sam i uvijek pisao!
Ovim pisanjem spajam ugodno sa korisnim. Kako to mislim? Pa ovako; posto sam poceo studirati i jako mi je dosadno jer sam sve „naucio“, malo sam uzeo pisati da ubijem dosadu; a opet mi je doslo nesto da pisem jer onako, takvo je nekakvo vrijeme, nije za nista nego je za pisanje.
Kao sto sam rekao poceo sam studirati, i sve u svemu to je onako ok, mislim nije mi nesto jako tesko, mislim kako sam se jako dobro snasao. Ali ima jedna teska stvar kod tog studiranja, a to je sto moram voljenu osobu ostaviti samu u onom malom trulom gradu kojem se radujem svaki drugi vikend, naime svaki drugi vikend dolazim kuci, i jedina svjetla tocka u svemu je to sto idem kuci k svojoj ljubavi! Kada bi barem taj truli grad koji sada kao malo cvjeta otvorio neki fakultet u mojoj struci, pa ja mislim da bih bio prvi na prijavnoj listi. Nazalost to tesko da ce se dogoditi, ali nema veze ja sam sanjar i nitko mi ne moze zamjeriti sto sanjam. Prije nego sam otisao na faks govorio sam kako jedva cekam, i tako je i bilo stvarno sam jedva cekao da se maknem iz grada koji svojom truloscu uvlaci u sebe i nikada te ne pusti, ali onda sam upoznao nju. Tko bi rekao da u tom trulom gradu ima i nesto lijepo, ( naravno ovo ne ide samo mojoj curi, ovo ide svim meni dragim i dobrim ljudima, a oni znaju koji su ), nesto sto do tada nisam vidio, djevojku uz koju sam se osjecao posebno, kao nikada. Moj opis, ukratko: izvana na privi pogled opasan, ali iznutra kao veliki plisani medo. Ona mi je prisla bez imalo straha, prisla i jednostavno me ocarala, taj trenutak cu pamtiti za cijeli zivot. I tako je vrijeme prolazilo, mi smo se upoznavali, saznavali sto vise jedno o drugome. Sada sam to rekao kao da su prosle godine, ali proslo je samo tjedan dana, a u tih tjedan dana sam uspio saznati jako puno, u samo jednom nalazenju, u samo nekoliko sati. I to je zasluzilo jos jedan tjedan, i onda jos jedan i onda jos jedan, i evo za dva dana 10 mjeseci.
Vjerojatno ste svi primjetili da su iza nas blagnadni Bozica i Nove Godine, mozda ima i onih koji toga nisu svjesni, no nema veze nije alkohol losa stvar. Znate kako se kaze: „Alkohol je covijekov najgori neprijatelj! Samo kukavica bjezi od neprijatelja i boji ga se!“. No da se ja vratim na ono sta sam krenuo. Da, prvo svima sve najbolje, bla bla bla bla, znate kako to vec ide. Ovi blagdani nisu mogli proci bolje. Doceka sam Bozic kod kuce u krevetu svome toplom pored moje voljene, no prije nego smo dosli kod mene bili smo na kavi sa ljudima s kojima djelimo svakodnevnicu, s ljudima koji su nas svemu naucili, s ljudima koji su nam tamne i lose trenutke pretvarali u svijetle i dobre, ljudima bez kojih zivot ne bi imao smisla, PRIJATELJI Hvala vam! Da, kao sto rekoh docekao sam Bozic u svome krevetu s njom, nisam mogao vise traziti, nista se vise nije moglo traziti, jer sve vise od toga bilo bi suvisno. Nova godina nije protekla u tom tonu, ali svejedno bilo je jednako dobro, cak i bolje. Okruzen ljudima koji su mi dragi, i pored mene, dok se na staru godinu smrzavam vani i pecem rostilj, moja draga djevojka. Da ljudi, pekli smo rostilj, vjerojatno smo jedine budale koje su na temperaturi od -12, na staru godinu pekli rostilj, ali to je bilo super. Sati su sve brze isticali, sve smo blize bili novoj godini, i tada je otkucao sat, pokazivao je 00:00(digitalni sat), mala i velika kazaljka su se preklopile na 12 sati(analogni sat). Ispred mene je stajala poput andjela, napokon da sam ispratio staru i docekao novu godinu u zagrljaju osobe koja me voli i koju ja volim. Nisam moga vjerovati, imao sam sa kime gledati vatromet, totalna suprotnost od prosle godine, docekao sam novu sam, svi su se razbjezali a ja nisam imao nikoga pored sebe da zagrlim i poljubim! Ali ove godine sam grlio i ljubio djevojku, a prijatelji su svi bili oko mene. Nisam mogao pozeljeti bolji docek.
I sada je to sve proslo malo smo se odmorili od slavljenja, i gotovo, nema se previse vremena, morao sam otici u osijek. Faklutet pocinje, ona je ostala sama, no vratiti cu se ja! I sada ovo tmurno vrijeme jos kvari sve to. No koliko tmurno i oblacno bilo, ja imam svoje sunce koje mi uvijek otjera sve oblake i obasja mi svaki tmurni dan! Bez imalo muke mi vrati osmjeh na moje smrznuto lice koje izgleda kao da su sve emocije smrznute od ove hladnoce, ali nisu, moje emocije prema njoj ce uvijek biti, samo ona moze izvuci osmijeh iz mene.
I napokon sam saznao kakav je to osjecaj kada imas nekoga pored sebe, nekoga s kime djelis sve, nekoga kome bi dao sve na cijelome svijetu, pa cak i zivot. Osjecaj kada lezis u krevetu i zamislis se i jednostavno mislis kako si sam, kako nemas nikoga, i onda se okrenes i vidis osobu s kojom bi na kraj svijeta! Obozavam kada lezimo u krevetu, okrenuti jedno prema drugome, kada ju mogu pogledati u oci i reci joj da ju volim, zagrliti ju, poljubiti, proci prstima kroz kosu, ma neprocjenjivo.
Ovo posvecujem prvenstveno svojoj djevojci, Vanja, Volim te. A onda i svojim prijateljima, ljudi hvala vam na svemu, najbolji ste!
nedjelja, 13.07.2008.
Rek'o da "sklepam" nesto nabrzaka
Eto i mene napokon.
Da ljudi upao sam na strucni studij informatike u osijeku, i to bez placanja. Nije da se hvalim, ali...
Eto u mome zivotu sve ide onako kako treba. Ljubav nadasve cvijeta, i osijecam iz dana u dan kako ce mi jako faliti kada odem na faks, ali dobro, drzati ce me to da cu je vidjeti za nekoliko dana i samo cu na to misliti. Necu ulaziti u neke filozofije i necu duljiti!
Ovoga, cak mogu reci da mi je ovo razdoblje od nekih 4 mjeseca najlijepsih u mome zivotu, sto zbog ljubavi, sto zbog svega ostaloga, sve se odvija kako treba, sve ide svojim tokom!
Eto za sada toliko od mene, a kada uhvatim malo vise vremena onda bude i nesto malo vise!
Pozdrav mojoj ljubavi, i jedna velika pusa, naravno njoj!
utorak, 17.06.2008.
Look me, I'm an idiot
Zar ljudima toliko znači biti u centru pažnje? Što li su samo spremni napraviti kako bi oči bliže javnosti bile uprte u njih? To su neka od pitanja koje mi se povlače po glavi u zadnje vrijeme! Mislim, ok je željeti pozornost, mislim kako ne postoji osoba koja ne želi pozornost, ali neki ipak to forsiraju i malo pretjeruju! Jednom ili dva puta je zanimljivo vidjeti kako netko izvodi gluposti, no poslije to više nije zanimljivo, poslije to prijeđe u neku opsesiju čovijeka! Stvara mu neko prividno zadovoljstvo, misli da ga ljudi cijene zbog toga! A reakcije ljudi kada vide takvu osobo su nerijetko iste, a reakcija je otprilike ovakva: Gle onu budalu, stalno izvodi neke gluposti! Ljudi počnu ismijavati tu osobu, a ona jednostavno ne vidi to, nego i dalje misli kako ju ljudi zbog toga poštuju! Ali to jednostavno nema nikakve veze sa poštivanjem! Ta osoba s vremenom postaje nekakva luda, koja služi samo za zabavu, samo za podizanje atmosfere. Ne znam što bih na to rekao, jer takvih ljudi ima jako mnogo! Neki možda ne rade gluposti kako bi ih svi gledali, nego jednostavno pokušavaju biti različiti od drugih, a to uopće nisu! Potpuno su isti, a pokušavaju se prikazati kao nešto sasvim drugo. Jednostavno ne razumijem zašto ljudi imaju takvu potrebu, da ih svi vide!? Ja recimo osobno, volim izvoditi gluposti ali onako u užem društvu, i više uživam u pozornosti dvoje ljudi do kojih mi je stalo, nego do pozornosti nekoliko desetaka ljudi koji su se našli tamo tek tako! U svemu treba naći neku sredinu, treba imati ono nešto, što će nas zaustaviti na vrijeme, što će nas zadržati da ne prijeđemo granicu dobrog ukusa. No mislim kako svi mi imamo to, ali rijetki to poslušaju, večina zanemare taj osjećaj, i vide kako se ljudi oko njega smiju, a ne razumije da se smiju njemu a ne forama koje izvodi.
Nažalost, nekoliko puta samo to vidio. Ako bi to bila osoba do koje mi je stalo onda bih mu objasnio svoje mišljenje i rekao kako mislim da pretjeruje. Ali ako bi to bila osoba koju ja ne poznajem, nažalost moram priznati da bih bio kao i svi ljudi, smijao bih mu se, u neku ruku bih tako reći „uživao“ u njegovoj sramoti, pustio bih ga da izvodi dalje gluposti. I naravno kada bih ga vidio negdje, prvo šta bi mi palo na pamet, bilo bi, gle one budale što sama sebe sramoti. Ali takvi smo mi ljudi, volimo se smijati drugima i uživati u njihovoj sramoti, ali opet ako mi tako nešto radimo očekujemo od svakoga da nam kaže da pretjerujemo, a ni mi sami nebi to napravili nego bi se samo smijali!
Čudne smo mi biljke. To se mora priznati. No jednostavno to je tako, takvi smo rođeni i takvi ćemo umrijeti. Ne možemo mi birati. Bilo bi zanimljivo da nam kada se rodimo, daju da biramo kakvi bi ljudi bili. Ja recimo bih si uzeo od svih vrsti po malo, jer svima nama treba naravno puno dobrote, treba nam malo i umišljenosti, pa čak nam treba i malo prokletosti. Jer ipak nekada se treba postaviti, nakon dužeg vremena iskorištavanja dobrote, treba okrenuti malo neku drugu stranu i pokazati kako ipak nismo glupi!
No da se ja ipak vratim na temu. Da, pozornost. Gadna je to stvar, nešto poput droge, kada ju jednom okusiš, nikada ti nije dosta, uvijek se može uživati u pozornosti. No nažalost kao i kod droge, dođe vrijeme kada pretjeramo, kada se predoziramo. A onda kada shvatimo što se zapravo događa, da ustvari nismo uopće zanimljivi, e onda je malo kasno. No onda je najgore povući se u sebe i ne pokazivati se više u javnosti. Nego onda treba normalno živiti, kao i do tada, naravno bez nekih ekscesa traženja pozornosti, nego jednostavno da ljudima pokažemo da koliko smo jaki ustvari, da nas ne mogu tek tako pokolebati.
Sada se baš sjetih nečega, odustajanje! Najgora stvar koju ikada možemo napraviti, odustati od nečega i pokazati drugima da smo slabi da ne možemo, da nemam snage da to izguramo! Nažalost ja sam odustao od jedne stvari ove godine! Odustao sam od pokušaja upisivanja fakulteta u Zagrebu, ali ne zbog toga što se to meni ne da, što ja to ne mogu, nego jednostavno iz financijskih razloga. Nekako mi se ne da sada objasnjavati o čemu se radi, ali ukratko, malo puno novaca dati za pokušaj koji teško da će se ostvariti, mislim ja bih trebao upasti na taj fakultet bez plačanje kako bih mogao pohađati taj fakultet, a to teško da bih postigao. Pa mi je onda bezveze trošiti novce na neki uzaludan pokušaj! No to ne znaći da ja odustajem od svega. Baš naprotiv, ne odustajem lako, i nemam namjeru odustajati. A ako se dogodi da se spotaknem i padnem, naravno, ustati ću se i nastaviti dalje, truditi se jos više i davati 110% od sebe. Jer ipak sav taj trud će nam se jednom isplatiti, možda ne u skoroj budučosti ali jednom hoće!
Eto vračam se ja u formu pisanja postova. Znam da je post poduži i da će se rijetki odvažiti i uzeti si nekoliko minuta od svoga dragocijenog života da ovo pročitaju, no ipak ja ću biti zadovoljan i zahvalan, sa onim malim brojem ljudi koji će ovo pročitati!
utorak, 10.06.2008.
Grand teft inspiration
Opet inspiraciju kupim od drugih! Jebiga sta cete, tako je to kada jednostavno nemas o cemu pisati, mislim imas o cemu pisati ali je to pretesko pretociti u rijeci i objasniti, dok bi pisao i pokusavao objasniti, sve bi izgubilo smisao i nebi na nista licilo, pa cu tako malo opet pokrasti materijal!
Kaze: Daj sve od sebe, jer koliko dajes, toliko ti se i vrati! Zar je to tako?
Nekako mi se cini da i nije, ali sta je tu je. Dajemo sve od sebe, u svakom pogledu, za sve, unosimo cijeloga sebe u to, i trudimo se maksimalno da to ispadne sto bolje. I onda kada nam treba nesto zauzvrat, kada se nadamo da ce nam se vratiti onaj sav nas trud i ulozeno vrijeme, onda dobijemo, da izvines, ali dobijemo kurac. No ipak, ima ljudi koji to znaju cijeniti, i koji se takodjer trude, i vrate na slican ili isti nacin! Ali takvi ljudi su rijetki, i takve treba zadrzati u svome zivotu! Opet dolazim na vjecnu moju temu, PRIJATELJI! Ali tako je to, bez njih nema nista, bez ljudi koji su uz nas, koji nas cijene takvima kakvi jesmo, a ne zbog onoga sto imamo ili nemamo!
Trebamo se zadovoljavati sa malim stvarim! A jel to zapravo istina? Pa u neku ruku je, nekada je manje, bolje! Ali zasto nebi bili prokleti, zasto bi mi davali maksimum i dobivali minimum ili nista zauzvrat, zasto nebi bili prokleti i trazili da nam se vrati isto ili cak i vise!? Mozda bi i trebali tako, samo pitanje je koliko daleko bi stigli s tim stavom! Mozda bi to u nekim situacijama i igralo, ali ne uvijek! Barem je tako kod mene, ja cu dati sve od sebe, i nije mi nikada bio problem, niti ce ikada biti, a sada ono sto dobijemo zauzvrat je manje vazna stvar, iako kao sto sam rekao ima ljudi koji to znaju cijeniti, i ja sam na neku srecu okruzen takvim ljudima! Zato sada ovim putem zahvaljujem svima, svima koji su mi pomogli u zivotu kada mi je najvise trebalo, koji su bili uz mene kada mi je bilo najteze! LJUDI HVALA VAM! A poseban pozdrav posebnoj trojci, Saša, Veselin, Dario, HVALA VAM!
I na kraju se naravno zelim zahvaliti osobi koja je u mom zivotu, tek nepuna 4 mjeseca, a koja mi se toliko uvukla pod kozu, koju volim najvise na svijetu, koju volim vise od samoga sebe! Vanja, volim te! HVALA TI!
Eto i od mene jedan, tako reci kratak post!
R E V O L T
ponedjeljak, 26.05.2008.
To be, or not to be? That is the question
Nedostatak inspiracije me je natjerao da pogledam blogove koje citam cesto, i da pokusam „ukrasti“ inspiraciju! Reko, možda ako procitam nesto, mozda mi dodje nesto u glavu, no vidio sam kako dosta ljudi sada pise o smislu zivota, pitaju se sto trebamo raditi!
To je jako tesko reci, svatko od nas je stvoren sa nekim ciljem, svatko od nas taj cilj treba pronaci sam, a samo rijetki su sretni da im u tome pomaze neka osoba, kojoj se mogu povjeriti, nekima je pak podarena sreca, da to mogu podjeliti sa vise osoba! Eto recimo ja imam tu srecu, mogu se povjeriti svojoj voljenoj, mogu joj reci sta god zelim, i uzivati u tome kako me sa razumijevanjem slusa i pokusava mi pomoci! A opet imam i prijetelje, ali ne bilo kakve, imam najbolje prijatelje na svijetu! Tko zna sta bih bio bez njih, pokazali su mi kakav zivot zapravo jest, i pripremili su me za daljni put, koji cu mozda morati sam proziviti, ali cu se svim silama potruditi da to ne moram prolaziti sam! Neke stavri nas uce u obitelji, od malena nam govore sta smijemo, sta ne smijemo, sta je u redu a sta nije! A onda kada nadjes prijatelje i kada se donekle osamostalis, to ti govore prijatelji! I kada to malo proucis i usporedis, imas dvije obitelji! Jedna koje te je ucila od malena i koje te je naucila osnovnome, a drugu koje te uci o onome sto ova prva nije! Ma uglavnom, imas jednu veliku obitelj!
Zivot treba uzivati, treba ga iskoristiti maksimalno, uzivati koliko se moze, ali opet ne moze se stalno uzivati, pa treba malo i raditi! I na tome putu, uzivanja i rada, imamo osobe koje uzivaju s nama, a uvijek ima osoba koje ce uciniti sto god treba da nam to uniste, jer ne mogu gledati kako je netko tako sretan a oni nisu! Takvih ima puno, i siguran sam da je svatko od nas barem jednom u zivotu to dozivio, da nam netko pokusava uzeti ono lijepo u zivotu! Ali mi ne damo! Svi imamo padove i uspone, neki ostaju na podu, nekada je to i pametnije, ali ipak se ustajemo, nalazimo snage za dalje! Tu snagu nam daju osobe koje su uz nas, osobe koje vjeruju u nas, koje nam daju samopouzdanje da idemo dalje, da se ustanemo i pokazemo onima koji misle da je gotovo, da imamo jos snage za borbu, da nas se ne mogu tako lako rijesiti!
No nazalost, ako malo bolje pogledamo situaciju danas u svijetu, to je tesko! Svatko gleda na sebe bez obzira na posljedice! Svatko sebi radi kako mu je najbolje, a to nerijetko zavrsi kobno po nekoga drugoga! No opet mi okrecemo glavu i nastavljamo dalje, nastavljamo raditi po svome, i na tom svom putu, radeci svoj zivot prividno sto boljim, rusimo zivote drugih!
Zato treba, ne gledati samo na sebe, trebamo paziti i na druge! Treba imati neku dozu, samouvjerenosti, ali onako malo, dovoljno da mozemo prezivjeti, i preskociti one koji nam pokusavaju unistiti i ono malo dobroga u zivotu! Uvijek trebamo sa strahopostovanjem, ulaziti u nove stvari, otkrivati sto nas ocekuje, i najvaznije je osloniti se na pomoc! Treba vjerovati ljudima oko sebe! Trebamo se u neku ruku prepustiti da nas oni vode, ali opet ostati dovoljno priseban da vidis ako nesto podje po zlu!
Najgore od svega je to sto nista nije lijepo kako mi zelimo, uvijek se dogodi nesto neocekivano i unisti sve sto smo do tada izgradili! No ako smo jaki i ne damo da nam uniste sve sto nam u zivotu vrijedi, lagano se od toga obraniti! Sada kada gledam koliko sam sretan u zivotu, u nekoliko navrata mi prodje glavom, a sta je sa onima koji nemaju nikoga, koji su sami, kako je njima!?!? I tada kao da me nesto lupi po glavi, jer u trenu kada pomislim da je svijet savrsen vidim da ipak nije, i to me drzi normalnim, to mi pokazuje koliko se moram truditi da ne ostanem sam, koliko je potrebno da uz sebe zadrzim ono najbolje!
No onda dodje vrijeme kada ne mozemo nista napraviti, i osjecamo se bespomocno, ne znamo kako dalje, ne znamo sta tada da napravimo! Znajuci da postoji mogucnost da izgubimo osobu koja nam je puno pomogla, radimo sve sto nam padne na pamet, samo kako bismo ju zadrzali! Netko bi rekao da smo škrti, da dodje vrijeme kada treba pustiti! Iako svjesni toga, ne zelimo izgubiti tu osobu!
Ali sta kada stvarno ne mozemo nista napraviti, kada je stvano kraj! Sta onda? Cesto znam razmisljati o smrti, o tome kako ce to biti, i onda pokusam zamisliti svoj zivot, pokusam si stvoriti sliku onoga sto zapravo zelim u zivotu! Vecina ljudi zamislja sebe sa puno novca. Ja ne! Ja sebe zamisljam sa obitelji, sa zdravom obitelji! Kako provodimo vrijeme, kako se zabavljamo, kako uzivamo! A novac? Glupo je reci da ga ne trebamo, jer trebamo ga, kako vrijeme prolazi trebamo ga sve vise! Ali ipak novac kvari ljude, pa bih ja zelio da ga imam onoliko koliko trebam da sebi i obitelji priustim normalan zivot, da mogu skolovati djecu i priustiti im stvari koje ja nisam mogao imati kao djete!
No dobro sada sam otisao malo predalako, no nije lose tako malo razmisljati o tome! Ali ipak, trebam se pobrinuti za svoj sadasnji nacin zivota, trebam se skolovati, uciti dalje o zivotu, i uzivati uz svoje prijatelje! I naravno uzivati uz svoju voljenu, uz svom malog anđelčića kojeg volim najvise na svijetu, koji mi je u ova tri mjeseca podario toliko srece i toliko radosti, da ne postoje rijeci kojima bih joj mogao zahvaliti, ili vama opisati koliko mi je stalo do nje i koliko je volim! VANJA LJUBAVI, VOLIM TE!!
Eto mislim da je dovoljno od mene! Mnogi ce vidjeti da postoje slicnosti sa postovima na drugim blogovima, ali kao sto sam rekao malo sam ukrao inspiraciju! Nadam se da se nitko ne ljuti!
Toliko od mene do iduceg zamornog i umarajuceg posta!
subota, 10.05.2008.
Let's face the fear--------TOGETHER
Zasto mora postojati taj strah? Zasto nebi jednostavno bilo sve nez straha? ZASTO?
Kao sto sam napisao u proslom postu, strah moje voljene, strah od gubljenja svega do cega nam je stalo! Eto danas sam vidio koliki je taj strah, i iskreno tesko mi je bilo! Ali moram reci, da sto se tice mene ne mora strahovati! Jer mislim da bi samo budala ostavila osobu koja joj je promjenila zivot na najbolji moguci nacin! Jer ona mi je najbolje sto mi se dogodilo u mome zivotu, a svi koji me poznaju, znaju da me zivot nije stedio! Ona mi je kao Bogom poslan anđeo, koji je dosao kako bi mi pokazao dobru stranu zivota! I uspjela je, pokazala mi je da nije sve sivo i crno, pokazala mi je da ima jos boja, pokazala mi je ljubicastu (od sada meni najdrazu, a njenu boju kose)! Ne zelim puno propitivati, jednostavno sam zahvalan na tome sto ju imam, i nastojim joj udovoljiti koliko god mogu, nastojim biti sto bolji prema njoj! Mozda mi nekada i ne uspije, ali trud i dalje ostaje, trudim i truditi cu se zauvijek! Ona je vrijedna svakog mog daha, za nju bih dao sve, odrekao bih se svega , samo da joj bude lijepo, da mogu uzivati u njenoj sreci! Zelim neka svi znaju koliko je volim! Samo nikako ne nalazim rijeci kojima bih to docarao, ustvari, ne postoje rijeci koje bi to opisale! Zagrljaji, poljupci koji dah oduzimaju, uzivanje u njenoj prisutnosti, svaki njen dah i svaki treptaj oka u meni bude zelju za nastavkom zivota, u nastavku zivota s njom! JER JA NJU VOLIM! Ovo nije samo nekakvo glupiranje i ovo nije nikakva zajebancija, ovo je moje iskreno misljenje, i moji iskreni osjecaji, koje ne dobije svatko, ali ona ih ima, ona ih je zasluzila od prvog trena od kako sam ju upoznao! Ona u meni budi ona najbolje, ona me potice na lijepe stvari, svako prisjecanje na nju, svaki pogled na display mobitela na kojem se nalazi nasa zajednicka slika u meni budi djecarca, mami mi osmijeh na lice, uspije natjerati moje srce da kuca jako brzo, i to samo za nju!
Ljubavi, nemoj se brinuti! MOLIM TE! Znas da te volim, i taj strah cemo s vremenom pokusati otjerati, za sve treba vremena pa tako i za ovo! A ja imam vremena, za tebe imam svo vrijeme ovoga svijeta!
Ovaj post je posvecen mojoj Vanji, ne zelim nikakve suvisne komentare, nikakva pametovanja! Oni koji smiju komentirati kako hoce znaju koji su, a ostatak neka se suzdrzi od nekih pametovanja!
Hvala svima, unaprijed!!
četvrtak, 08.05.2008.
Opet se samo mene čeka sa postom, opet ja nešto štrajkam! No eto i mene, polako ali sigurno!
Načitao sam se predobrih postova u zadnje vrijeme tako da mi se čini kako moj post baš i neće biti nešto dobar, no nema veze! Nemam baš puno za pisati, što se tiće škole, jednostavno je. Maturalna radnja je napokon gotova, sada je kraj i svi predmeti su malo pritisnuli, i malo sam u gužvi, no uvijek nadjem vremena za moje vjerne čitatelje.
Primjetio sam kako je u zadnje vrijeme popularno citiranje nekih izreka i zaključaka, pa ču se možda i ja malo povesti za njima, a možda i neću, saznati čete samo ako pročitate! Ovo je zvučalo kao ona Tv prodaja; ako naručite odmah dobit čete besplatno tekučinu za pranje retrovizora! Haha, da, pišem ovo kako bi mi dosla neka inspiracija ali ništa, ništa mi ne dolazi, jednostavno sam prazan!
Razmišljam neki dan, ( da ljudi ja razmišljam ), i ne znam kako sam samo došao na to da si zamislim nekakav savršeni život, ako takvo šta uopće postoji! I znate kako to ide, polako ja zamišljam, naravno lijepu i pametnu djevojku, prijatelje kojima mogu zahvaliti na prelijepo provedenom djetinjstvu, ponešto novca u džepu ( iako se može i bez njega )! Naravno tu su još bile mnoge stvari, sreča, koja me bas i nije pomazila, kakav takav izgled, ( mislim ni sada nisam loš, ali uvijek može bolje )! Kada se ja odjednom stresem i shvatim da to o čemu ja razmišljam, to što zamišljam, zapravo i ne moram zamišljati! Izuzev nekih sitnica, ali moj život je takav kakvim sam si ga ja pokušao dočarati! Samo neka se zna, svi mi imamo drugaciji smisao za savršenstvo, svima nam je dojam saršenstva drugaciji! Meni je takav, i onda ta spoznaja, pa ja imam lijepu, pametnu i divnu djevojku, punu razumijevanja. Ja imam prijatelje kojima mogu zahvaliti na svom djetinjstvu, na proživljenim trenutcima, na stvarima kojima su me naučili, na smisao i pogled na život koji mi uvelike olakšava proživljavanje istoga. Jer kako se kaže; Čovjek uči dok je živ, ili kako bi možda to rekli na neki drugi način; Cijeli život učiš, i onda na kraju umreš glup! Lova? Imam je dovoljno da mogu normalno funkcionirati, a ne da moram paziti na svaki novcic ( iako pazim, bez obzira na svotu novca koju posjedujem )! Sada kada malo razmislim, kome da se ja zahvalim na tome? Svojim roditeljima koji su me donjeli na ovaj svijet, iako okrutan ali jebiga, sve to ide u jednom paketu! Ili samome sebi što sam uspio od sebe napraviti nešto, što sam uspio ostati svoj, nisam se poveo za drugima, imao sam svoj film i taj film sam odigravao! Ja ipak mislim da trebam zahvaliti samome sebi, i naravno svim ljudima koji su prošli kroz moj život, i onima koji su u mom životu ostali, HVALA VAM LJUDI, SVIMA! Jer i vi ste zaslužni za to što sam ja takav kakav jesam, nadam se dobar, mislim ne bunite se pa ja mislim da jesam! No bilo kako bilo, eto sada je tako! I nadam se da ce tako i ostati!
E sada, u zadnje vrijeme čitam sve više stvari koje su vezane uz neke strahove! Što je zapravo strah? Osječaj koji se rađa u nama kada se nekoga bojimo? Ali zašto se bojati? Mislim svi smo mi jednaki i svi mi imamo strahove, netko ima strahove od visina, netko strahuje od skučenih prostora, a onaj najgori strah je, strah od toga da ostanemo sami! Strah da će nas svi napustiti i da čemo ostati sami, i da če naš, do tada sasvim odličan život, u trenutku se promijeniti! Nečemo imati nikoga pored sebe, nikoga kome se možemo povjeriti! E to je strah moje djevojke, koju ja jako volim, i ne mora strahovati niti malo da ču ju ja napustiti! To se neče dogoditi! Ali kada malo pogledam, pa nije to toliko niti loš strah! Jer ipak, u strahu da če se nešto izgubiti svi se trudimo koliko mozemo, trudimo se svim silama da to ipak ostane naše, da to ipak ostane pored nas!
Eto ovaj drugi dio posta je za moju djevojku ( Vanja, volim te )! A prvi dio posta, je napisan za sve, a ponajvise da vide ljudi koliko sam im zahvalan na prisutnosti u mom životu!
Eto toliko od mene!
nedjelja, 27.04.2008.
Život cijene nema, sve se mijenja
Da mi je netko prije malo vise od 2 mjeseca dosao i rekao da ce mi biti ovako lijepo u zivotu, mislim kako bih mu se nasmijao i rekao mu da se probudi! Da mi je netko rekao da cu u ovom periodu svoga zivota uz sebe imati predivnu djevojku, ne bih mu povjerovao! Da mi je netko rekao da cu uzivati u svojem zivotu, definitivno mu ne bih povjerovao, no eto sada sam se uvjerio! Osjecaj praznine je nestao, sada se stvorio osjecaj sigurnosti, osjecaj koji mi stvara osoba koju imam pored sebe, osoba koja me voli zbog toga tko sam i sto sam, osoba koja cijeni sve moje vrline, a sve mane smatra ljudskima! Napokon da i meni zivot pruzi malo zadovoljstva i srece, da mi nakon svih sranja podari anđela koji je dosao ispraviti svu nepravdu koja se dogodila u mome zivotu!
Kažu ljudi: „papučar si“! Ako to sto ja nju volim, i sto mi je jako stalo do nje, i sto joj to zelim pokazati, sto se ne sramim iznjeti svoje osjecaje, ako to znaci da sam papucar, onda jesam! Onda sam papucar koji nosi papuce broj 150, ja se ne sramim pokazati osjecaje, ne sramim se pokazati koliko mi je stalo do nje i koliko sam sretan sto ju imam u zivotu! Po nekima bih vjerojatno trebao biti neka faca, izvoditi neke gluposti, provjeravati njeno povjerenje, iskusavati granice, ali zasto? Ja njoj vjerujem, sto se tice izvodjenja gluposti, mislim da je dovoljno sama moja pojava jer sam ja hodajuca glupost, a sto se tice granica, sve se to sa vremenom sazna, a za nju imam vremena, nju bih cekao cijelu vjecnost! Cekao sam ju 18 godina, sta mi znaci jos nekoliko mjeseci, pa cak i godina!
Toliko mi je stalo do nje da se jednostavno bojim da ju ne igubim! Jer ne znam kako bih podnio taj gubitak, tj. ne bih ga podnio! Ali ne zelim o tome niti razmisljati, sada mi je lijepo s njom i svaki pokusaj da se to unisti ce biti uzaludan! Jer ako mi netko pokusa oteti moga anđela mislim da nece dobro proci!
Svaki dan lijegam u krevet s tugom u srcu sto nije pored mene, da ju mogu zagrliti i poljubiti, reci joj koliko ju volim i koliko mi je stalo do nje! Ali uz tu tugu je i sreca, sreca sto cu ju drugi dan vidjeti! I stvarno je tako, svako jutro se budim sa osmijehom na licu, a razlog tom osmijehu je ona! Svako jutro jedva docekam da odem u skolu i da ju vidim da ju mogu poljubiti i dotaknuti, da se uvijerim da je to istina, da se uvijerim da ne sanjam, i to mi ispuni dan, to mi makne svaku tugu i svaku nevjericu u taj dan! Jednostavno ona je moje sunce, koje ja jedva docekam da vidim, jedva docekam da mi sja!
A kada provedemo vikend zajedno da niti ne pricam! To me ispuni i to mi tako reci napuni baterije za dalje, i da mi snage da idem dalje, da cekam iduci vikend, da cekam trenutak kada cu je opet vidjeti, kada cu opet uzivati u njenoj ljepoti!
Eto tako se ja osjecam, tako se osjecam otkako sam upozano nju, otkako su pocela nasa intenzivna druzenja! I ne sramim se to pokazati, cak stovise volim to pokazati! Mozda to nekome pokaze sta propusta, mozda nekoga natjera da potrazi svoju srecu! I neka nitko ne kaze da za njega sreca ne postoji, jer postoji, i ja sam pricao kako u mome zivotu nema mijesta za srecu i eto, ustanovilo se da ima! Samo se treba potruditi, ne treba odustajati!
nedjelja, 20.04.2008.
Unknown artist
Evo da napisem i ja post! Svi oko mene pisu a ja nista, a najvise prigovaram ljudima kada ne pisu nista!
Najveci problem je taj da ne znam sta da pisem, ali stvarno ne znam sta da pisem! No dobro, valjda ce mi usput nesto pasti na pamet da napisem! Ajde da krenem od skole, ali ne ove, nego od skole koja me ceka. Ja to volim nazivati skolom, a mislim na zivot! Mislim da svi razumijete zasto. Ovako, u mome zivotu nista posebno novoga, osim naravno moje ljubavi, koju ovim putem pozdravljam. Sve ostalo je onako dobro, jos uvojek dobro, i nadam se da ce tako ostati. Skola, jos malo pa zavrsava, svi govore da je napokon gotovo, no ja mislim kako tek sada krece ono najteze. Prvo: treba maturirati, drugo: upisati fakultet i trece: naravno taj fakultet zavrsiti. Nadam se da ce mi to sve poci za rukom, ali i da pored svega toga da cu imati odlican drustveni zivot. Da cu imati curu koju imam sada, koja ce me cekati, no necu o tome sada o tome cu kada za to dodje vrijeme, sada cu jos uzivati! I naravno da cu imati prijatelje koje imam sada, koje jako cijenim! Sto se tice fakulteta planiram probati upisati u Zgb, naravno u mojoj struci, TVZ – Informatika, ali sve mi se cini kako od toga fakulteta nece biti nista, pa onda je veca vjerojatnost da cu zavrsiti u Osijeku, sto i nije lose, naravno opet u svojoj struci, ETFOS – Informatika. No jos je malo prerano za takva razmisljanja, sta bude, biti ce!
Ovaj petak cu si ispuniti jednu od tako reci zeljenih želja! Naime, idem u Zgb, sa skolom naravno i idemo na Kaptol, u kazaliste „Komedija“, idemo gledati ili slusati, kako god hocete, najpoznatiji mjuzikl, koji je pobrao tolike nagrade i toliko je hvaljen a ja ga jos nisam gledao, pa eto u petak cu ga pogledati pa cu vam moci reci dali je to toliko spektakulatno! No ipak najbolje je to sto cemo prije same predstave imati podosta slobodnog vremena, koje ce se naravno utrositi na lutanje zagrebom, i naravno na pokoju pivicu! Eh da, za one koji jos nisu skuzili o kojem se mjuziklu radi, to je „Chicago“!
Mozda su neki primjetili da zadnjih nekoliko dana ovaj blog nije bio dostupan. Razlog tomu je jer sam razmisljao da ga obrisem, no ipak nisam se odlucio na taj korak nego sam mu samo promijenio link. No eto spletom okolnosti i upornoscu ljudi koji citaju ovaj blog, odlucio sam ga ioak vratiti i napisati post! Pa onda evo ovaj post cu posvetiti mojoj ljubavi, koja se najprije na mene naljutila sto sam maknuo blog, i nije htjela samnom pricati dok god ga ne vratim! I naravno svima vama koji se nekako uspijevate natjerati da citate moje postove!
Eto uglavnom sam napisao sve sto se dogadjalo u zadnje vrijeme, ako se slucajno sjetim icega, a da sam zaboravio napisati, istog trenutka cu to dodati! :-)
nedjelja, 06.04.2008.
Here I Am
Evo da uslisim sve „molitve“ o mome pisanju posta! Iskreno ne znam o cemu da pisem, mislim imam jako puno toga za pisati i ne mogu se odluciti o cemu da pisem!
Moj zivot tece odlicno, imam curu koja je sve pa cak i vise od ocekivanog, jako sam zadovoljn, i slobodno mogu reci da ju volim (naravno ona to zna)! A sada kada sam to napisao palo mi je na pamet kada je netko rekao da je fraza „Volim te“, samo fraza koja se koristi kod bojazni da ce ta osoba biti izgubljena! Naravno ja se sa time ne slazem, mislim kako je to jedan od nacina pokazivanja ljubavi, tj izjavljivanja ljubavi! Meni osobno je to jako lijepo reci jos pogotov ako tako mislim, a eto sada mislim! I zelim svim ljudima koji nisu iskusili ljubav neka se toga ne boje, jer je najlijepsi osjecaj kada se mozes nekome prepustiti i znas da uvijek imas nekoga pored sebe tko te razumije! Jednostavno ljudi, VOLITE SE!
Nazalost sutra imam roditeljski i nisam siguran kako ce to proci, no iskreno nekako me bas i nije briga! Mislim prve tri godine sam ucio i uslisio sam sve zelje mojih roditelja, bio sam vrlodobar ucenik, a sada, eto sada sam pronasao zivot i jako mi je lijepo i nekako mi i nije bas do skole, iako to ne bih trebao tako barem ne sada kao maturant! No dobro samo jednom se zivi, i treba uzivati!
Ostatak moga tako zivota je onako dobar! Neki ce reci: „sta samo dobar“, ali eto ja sam zadovoljan kako stvari stoje sada i to je to! Naravno moje zadovoljstvo ne cini samo moja sreca nego i sreca ljudi do kojih mi je stalo, netko ce znati na koga se to odnosi, a za one koji ne znaj saznat ce! Sale buraz, eto i nama je napokon lijepo u zivotu, barem sto se ljubavi tice! Tko bi to rekao, do prije 2 mjeseca nikada nebih rekao da ce nam biti ovako lijepo, no eto znas kako kazu, i najboljima se dogadja! Tko ceka taj i doceka, eto mi smo docekali, no i dobro smo se nacekali!
U zadnje vrijeme upoznajem jako puno ljudi, neki su super, a eto neki bas i nisu ostavili bas najbolji prvi dojam! No dobro, ponoviti cu ono sto jako cesto govorim, u zivotu nikada previse poznanika!
Eto ne znam vise sta da pisem pa cu vas sve lijepo pozdraviti do iducega posta!
Pozdrav mojoj mazi! Vanja volim te!!
srijeda, 12.03.2008.
Evo da ispunim obecanje i da napisem post! Nekako sam se premisljao dali da filozofiram opet ili da napokon napisem samo obican post! Pa problem je sto jos nisam odlucio, ali evo budem tokom pisanja posta!
Prvo da se pohvalim, da sam napokon popunio onu prokletu prazninu koja me je pratila jako dugo. Prijateljstvo je na najboljem polozaju, ima novih ljude koje ovim putem pozdravljam, a one stare, one dugorcne nije potrebno niti spominjati, zna se tko su, i mislim da je pretjerano ista reci, jednostano cu reci samo PRIJATELJI!
Škola, ajoj neda mi se uopce to niti spominjati, svako jutro se jedva natjeram da se ustanem i da odem u skolu! Dobro sada imam razlog vise da idem, radi se o onoj praznini! Jos samo mjesec i pol i onda malo slobode pa ona prokleta matura!
Kao sto sam vec spomenuo, onu prazninu, popunio sam ju i mogu reci da se bolje osjecam, sve mi nekako sada ide kako treba, sve se jednostavno poslozilo, i napokon da i meni u zivotu bude nesto kako treba! Ne mogu opisati taj osjecaj, osjecam se ispunjeno, sretno, ma suvisno je ista reci! Napokon imam zivot kakav sam htio, imam pored sebe osobu koja mi puno znaci, imam najbolje prijatelje, i sve se jednostavno slaze!
Nema davno sam naisao na blog na kojem je postavljeno ono ustaljeno pitanje: STO JE ZA VAS LJUBAV?! Naravno ja sam to komentirao, i naravno krivo me se shvatilo no nema veze, ja sam svoje rekao, a sada kako je tko to protumacio mislim da me bas i nije pretjerano briga! A sto se tice tog pitanja mislim da cu morati citirati svojeg prijatelja: „-ti bi si trebao tu jebeno-famoznu ljubav tumačiti kako ti hočeš. Doduše tako bi trebao svaki pojedinac. Pa nisi valjda mislio saslušati tuđa mišljenja i bazirati se na to i tako doživljavati ljubav? Živi, ljubi, voli, kako i koga ti želiš...” Mislim da se nakon ovoga nema sta reci, jednostavno je sve receno, onako kako treba biti! Pa ljudi mislim da bi svi trebali nesto nauciti iz ovog komentara! Svatko za sebe tumaci ljubav, nekome je ona najjednostavnija stvar na svijetu, dok je nekome toliko komplicirana!
Evo mislim da bi ovo bilo dovoljno za moje javljanje! Pa sada si vi protumacite ovo kako hocete, dali cete to tumaciti kao filozofiranje ili kao obican post ostavljam vama, mada ja mislim kako ima trunke filozofije!
Evo pozdrav svima, poseban pozdrav Matei ( evo napisao sam post, samo za tebe ) i Sasi, Vesku, i Abdicu koji je zaboravio na nas no nema veze! Pozdrav mojoj "little sister"! I zadnji pozdrav ali ni malo manje vazniji je Vanji! Eto malo novoga, nemam obicaj ovako pozdravljati ali za sve postoji prvi put!
E da skoro zaboravih, ovoga, komentiran je moj „nick“, Idiot Na Zadatku, ljudi nemojte da vas „nick“ zavara ja nisam idiot, iako to mnogo ljudi misli, no zao mi je sto vas moram razocarati! Ja sam samo neshvaceni genije naseg vremena! Ovo sa genijem je samo sala!
Eto sada stvarno dosta!
nedjelja, 24.02.2008.
H O P E
It's hard to find a person that will love you because of your inside. But I'm trying, and I do not mean to stop! I still hope, and as you all know,"Hope dies the last"!
It is hard to be a good guy all the time. And when you are good to someone, either you are interesting in her or you are some pussy, WHY? Why we cant be good to eich other, yust one day to see how will that be?!?!
srijeda, 13.02.2008.
problemi...problemi...problemi... i mrvica zadovoljstva
Eto da i ja napisem nesto.
Posto se blizi Valentinovo, dan darivanja i ljubavi, ja cu pisati o tome, i naravno pokusati demantirati sve te dane kada se nesto slavi.
Pa da pocnem! Valentinovo, 14. veljača, dan kada svojim voljenima kupujemo poklone i izjavljujemo ljubav. Po meni totalno bespotreban dan. Zasto određivati dane kada cemo darivati svoje voljene, kada cemo izjavljivati ljubav, pa to je dan kao i svaki drugi. Sada ce meni netko doci i reci na taj dana ces ti kupiti nekome to i to, i reci ces mu/joj to i to, e pa ja bas onda necu. Godina ima 365 dana, i u tih 365 dana ja mogu kupiti bilo koji dan bilo sta, bilo kome a ne sada bas 14. veljače, kao dan zaljubljenih. Ljudi ako cekate valentinovo da voljenoj osobi nesto kupite e onda ste s oprostenjem u KURCU.
Ako cemo tako, Dan žena, jel to znaci da samo na dan žena mi njih postivamo, i dajemo im neka prava, a ostatak godine ih trebamo drzati u kavezu kao zivotinje, a taj jedan dan, ma eto neka se vesele. Ja da takvo sta cujemo od nekoga, pa ja mislim da bih ga pokopao u tom trenu. Tako se odnositi prema ženama, pa da njih nije bilo nebi bilo niti nas. A sada da njih nema nebi nama bilo tako dobro, iako postoji ona : „ Ne mozes bez njih, ne mozes s njim“, to naravno stoji ali ne za sve.
Pa ono ljudi, malo se probudite nismo vise u 13. st, ovo je novo vrijeme, gledajte naprijed, nemojmo se osvrtati i gledati sta je bilo nekada, gledajmo naprijed i gledajmo da nam bude bolje.
Tako trebamo u svemu.
Eto bas danas smo imali predavanje sa FOI-a iz Varaždina, tamo sam cuo informaciju koja me bas i nije odusevila. Varaždin je jedan od najzaposlenijih gradova u Hrvatskoj, dok je Daruvar, naš najlijepsi mali grad, na dnu ljestvice zaposlenja. U varaždinu se u 6 godina otvorilo 50 novih tvrtaka koji su zaposljavali ljude, dok je u Daruvaru u zadnjih 50 godina cak, samo, 6 tvrtki novootvoreno, i sad imamo mozda 10-tak tvrtaka, a među njima i nas poznati Dalit. Mislim ti rezultati su porazavajuci, pa Daruvar je pun mladih ljudi, koji traze mogucnosti u ovome gradu, ali nazalost mislim kako ih nece naci. Nas grad se tako reci siri, obnavlja, nove stvari nam se dovode, ali sta to vrijedi kada svake godine iz Daruvara ode sve vise ljudi, što mladih što starih. Ako se tako nastavi daruvar ce za 10-tak godina biti, „NAJISPRAŽNJENIJI MALI GRAD U HRVATSKOJ“!!
I sad jos ovaj bojkot sa kupnjom, radi cijena. Pa treba, serem se ja onima tamo u vladi koji povecavaju prosjek cijena, a racunaju prosjek placa tako da na 5 ljudi sa placom od oko 2500 kn, ubaci jednoga od oko 15000-tak tisuca koji ce napraviti da prosjek place u hrvata iznosi oko 4500 tisuce. Pa mislim stoka prokleta, ako povecas prosjek cijena povecaj i prosjek placa.
Dobro sada sam ja malo i pretjerao sa time, ali mislim zivcira me to, svi hoce da budemo neznam sta, a svijedva cekaju da nekoga zajebu da se mogu okoristiti, e pa ljudi moji tako necemo daleko. No nije na meni da se brinem.
Hajdemo o malo lijepsim stvarima. E da eto u zadnje vrijeme upoznajem jako puno ljudi, i to jako dobrih ljudi, oni na koje se to odnosi budu znali. Zbog tih ljudi sam ja u zadnje vrijeme jako dobre volje i jako mi je drago sto sam ih upoznao. Pa evo ljudi pozdrav, a poseban pozdrav jednoj koja me najvise oraspolozila i koja me je mucila dok nisam dosao k sebi!!
Eto mislim da za ponovni pocetak bloga je ovo dovoljno.
Nadam se da nisam malo pretjerao sa postom!!
ponedjeljak, 21.01.2008.
Ispravka
Iako mi je receno da ne moram izbrisati post, ja sam to ipak ucinio. Naravno opet je moja glupost nadvladala sve moje takozvane dobre strane. Naime u proslom postu sam blago receno napao jednu osobu koju je to zasmetalo te mi je prisla i objasnila o cemu se radi, i eto ja sam shvatio da kao i obicno sam ja pogrijesio i opet se ispricavam toj osobi ona ce znati da se to odnosi na nju a i oni koji to trebaju znati ce shvatiti o cemu i kome se radi. PA SE EVO JA JOS JEDNO ISPRICAVAM TOJ OSOBI. I NIJE MI BILA NAMJERA SA OVIME POVRIJEDITI JU.
I ispricavam se svima koji su komenterali a sada su njihovi komentari izbrisani!
subota, 08.12.2007.
...Predrasude...Mržnja...Rasizam...
Zasto svi ljudi imaju predrasude? Zasto sve ne moze biti jednostavno? To su pitanja na koja nikada necemo dobiti odgovor!
Predrasude mogu biti svakakve, mozemo imati predrasude zbog necega sto ta osoba ima a mi nemamo, mozda zbog njegovog porijekla. Ali cemu to? Pa mi smo svi isti, pod tim isti mislim kao ljudi, kao bice, razlikujemo se samo u boji koze ponasanju i karakteru, to je jedino sto nas cini razlicitima. Ima jedan dio pjesme koji me se dojmio „...nek znaju da se ovdje pucalo i plakalo iz istog ocaja, nek znaju da ni dan danas neznamo ni razloga ni znacaja...“, te rijeci je izrekao Srpski reper Marchelo. Bez obrzira na rat i na sve sto se dogodilo, to su bila ta vremena tako je BILO! Ljudi pa zivimo sadašnjost i gledajmo u buducnost pustimo proslost. Znam da se mnogi iz tog rata nisu vratili, moj otac je i na tome sam zahvalan, ali mislim kako se malo pretjeruje!
E sad ima jos jedan dio iste te pjesme koji kaze „ ...pa svima je dosta rata, mržnja nije naša već nam je data. O tata reci zar danas treba da mrzim Hrvata ili Muslimana, pa sve nas muci ista rana iz starih dana, ljudi su ljudi bez obzira s ovog ili onom meridijana, iste nas stvari plase oprosti nam grijehe nase...“. Mrziti, kako? Ne razumijem, netko zbog jedne osobe mrzi cijeli svijet, ali zasto, pa to je samo jedna osoba, a na svijetu hvala bogu ima ih 6 milijardi. Zasto zbog pojedinca zamrziti sve i unistiti i sebi i drugima zivot? To je bezpotrebno. Netko kaze da mrzi crnce, ma kako moze to samo reci a pogotovo jer nikada nije niti bio u kontaktu s osobom crne koze, takve ljude ja ne volim! Ja sam u ovome jebenom Daruvaru manjina, ja sam Čeh i s time se ponosim i ne sramim se priznati, jer sam to ja, takav sam i ako me netko nece prihvatiti nemora, ali ne moze reci da me mrzi jer sam ja Čeh a njegov susjed koji je Čeh takodjer je njemu bušio lopte dok je bio mali. Ma to su price za malu djecu. Meni kada dodje osoba koja se meni svidja po ponasanju, karakteru i da ima vrline ali naravno i mane kojih se ne srami priznati, pa da je neznam sta i da je neznam koje boje nije mi vazno. Ljude treba cijeniti po tome kakvi jesu a ne po tome sto su.
Eto toliko za sada, morao sam to napisati jer me to mucilo i morao sam to ozbaciti iz sebe, nadam se da se nitko na ovaj post nece uvrijediti jer mi to nije niti namjera bila!!
subota, 24.11.2007.
Evo posta
Ajde kada svi navaljuju pa da napisem post!!
Iako vrijeme posta govori kako sam rano dosao kuci, te ce mozda neki zakljuciti kako u gradu nije nista zanimljivo, ali bas naprotiv, bilo je zakon! Dosao nam je covijek kojega nisam vidio, ima vec nekoliko mjeseci, malo se vina popilo i sve je bilo super, nadoknadili smo vrijeme pricom i događajima koji su iza nas ali ih se uvijek lijepo sjetiti.
Vidim kako su svi nesto sretni i kako svi pisu kako su zaljubljeni, ja o tome nemogu pisati jer nisam zaljubljen, ali mogu reci da sam sretan! Sretan jer zivim i jer sam okruzen s ljudima koje volim i koje cijenim i mislim da oni isto tako misle!
Kako nebi duzio to je uglavnom sve za sada, vjerojatno ce vec u nedjelju biti neki novi post, ali taj ce biti kao i svi onako malo razumijevanja puno filozofiranja, i kao sto ste vec mogli primjetiti pun hvale za prijateljstvo, jer niti jedan moj post bez toga ne moze proci!!
Jer ja zivim za svoje prijatelje!!!!!!!!!!
Eto toliko za sada!!!
srijeda, 14.11.2007.
Upravljanje univerzumom...
Kako bi bilo lijepo kada bismo imali daljinski upravljac kao sto imamo za televizora da imamo i za upravljanje i svojim i tudjim zivotima!! Na prvi pogled bi to bilo savrseno svaku situaciju koju ne bi htjeli proziviti jednostavno ubrzamo da nam proleti tako da ni neznamo da je proslo!! Kada bismo napravili nesto sto nebi smjeli, no ako smo to ipak napravili imali bi mogucnost vratiti vrijeme i ispraviti tu pogresku! Tada bi svijet bio savrsen bez gresaka i svi bi bili sretni i zadovoljni.
No tu postoji i negativna strana, svaku situaciju koju nebi htjeli prozivljavati, ubrzali bi ju i na kraju kada bi gledali, ubrzali bi cijeli svoj zivot, jer situacija koje zelimo izbjeci nazalos ima jako puno! A kada bi sve ubrzavali nebi prozivili nista od zivota, a ima mnogo toga za sta vrijedi zivjeti. Primjer, jednoga dana cemo imati djecu i ubrzavanjem zivota samo bi propustili njihovo djetinjstvo, a ako se malo vratimo u svoje djetinjstvo, koliko li je samo situacija bilo kada nam je bila prekopotrebna pomoc roditelja, koliko smo samo puta imali toliko veliku zelju za provodenjem kvalitetno vremena s njima! Ja znam da ja jesam, nisam provodio bas s njima puno vremena ali sada iskoristim svaku priliku. No da ne skrecem s teme, propustiti njihovo djetinjstvo mislim kako nebi bas bila najbistrija odluka.
A tu je i jos jedan aspekt gledista, nakon svega toga, mozda se cini u tijeku ubrzavanja kako je sve savrseno i kako nam je taj upravljac dobro dosao, no onda nakon nekog vremena kada uvidimo sve svoje greske i svu bol koju smo nanjeli svojim voljenima s nasim „izbivanjem“, te posto mozemo upravljati zivotom, pokusamo se vratiti na dio kada smo odlucili koristiti upravljac i idemo to ispraviti a nemozemo, e sta onda zivot smo doslovno proletjeli!
Inspiraciju na ovaj post mi je dao film koji sam nema davno gledao! Film se zove „Click“! Svakome preporucam da ga pogleda!!
Ali sam gledao i jos jedan film! Ulicni plesaci ( eng. - You got served – valjda je tako ), film je uglavno o ulicnim borbama, ali u plesovima, mislim koje pokrete tamo ljudi rade! Ali nisam ovaj film spomenuo zbog plesa, film se vrti oko toga da se dva najbolja prijatelja posvadaju i na kraju filma se pomire, uglavnom da ne prepricavam film pogledajte ga nece vam biti zao!!
Eto toliko od mene, mislim da ce uskoro ici i novi post, neznam ali me u zadnje vrijeme bas onako ispiracija puca! Eto nadam se da je post ok, iako je mogao biti i bolji!!
četvrtak, 08.11.2007.
Čudno
Bas malo pregledah stare postove i shvatih kako sam ja bio bas budala (mislim tko kaze da nisam jos uvijek, ali manje bitno)!! Bas se vidi onaj djeciji stih, onako pisanje gluposti svakakve svade i svakakve gluposti! Malo sam to onako gledao i ustanovio, pa gle ja sam se opametio! Za to se mogu zahvalit mojim prijateljima, koji ne samo da su bili uvijek uz mene nego su me i ucili neke stvari! Dosta mojih prijatelja je starije od mene, i ja sam u svojoj 16. godini svoga, dosta jadnog zivota, proživljavao nesto sto su tada prozivljavali ljudi sa 18 i mogu reci da sam zreliji od dosta svojih vrsnjaka, iako ima i mladjih ljudi koji su zreliji od mene! Opet su za to zasluzni moji prijatelji!
A kada sam pregledavao postove, pregledao sam i slike koje sam nekada stavljao, i stvarno kada vidim neke slike rado bih se vratio u to vrijeme bez briga i bilo kakvih gluposti, ali opet kad vidim neke nebih se nikada vratio natrag!! Kazu pametan uci na tudjim greskama a budala na svojima, ja sam onda ocito budala, jer sve sto sam naucio, naucio sam iz svojih pogresaka! A sad tu dolazi jos jedna sta te ne ubije, ojaca te, pa tako isto mislim da sam "jak", jer nakon svih sranja i svih gresaka puno toga naucio i ojacao, mentalno naravno!
Lijepo se ovako svakih godinu, dvije se prisjetiti starih dana, neka sjecanja su dobra, cak stovise odlicna, ali neka su toliko losa da mi bude zao sto se toga prisjetim!! No... pustimo prošlost, zivimo sadasnjost kako bi imali bolju buducnost!!!
Eh sadašnjost, da, za razliku od proslosti odlicno, ali opet tu su brige tu su problemi! A to uvijek dodje, nekom prije nekom kasnije, ali uvijek dodje, pa ako tako mora biti neka!!
A sve se ovo svodi na prijatelje i prijateljstvo o kojem sam pisao vec nebrojeno puta, ali sta se moze kada covijek u nesto jako vjeruje i zivi za neku stvar onda je normalno da o tome stalno pise! Ali ja sada necu filozofirat, ljudi koje ja smatram prijateljima to znaju, i nadam se da znaju kako bih bilo kada, u bilo koje vrijeme, za bilo koga od njih, dao ruku u vatru bez imalo razmisljanja!!
Kazu mi ljudi kako pisem mracne misli, a sta cete, tako to ide kada nesto mislis onda to tako i napises, a najcesce to bude kada si malo u bedu i blog ti posluzi kao neki ispusni ventil, pa napises sve sta mislis i sve sta ti smeta!!
Eto toliko za sada!!
utorak, 30.10.2007.
Samoca
Osiječaj izopačenosti, iskljucenosti, i nepotrebnosti. Osjecaj samoce koji nitko ne prizeljkuje ali nikada nikoga ne zaobiđe.
Kada bi nam barem u skoli kao glavni predmet stavili ucenje podnosenja samoce, tada bi nam bilo lakse. No naravno ovaj svijet kao ni ovaj život nisu nimalo savrseni, pa cemo se morati muciti s tim do kraja svoga zivota. Iako nam to ucenje nebi bas puno pomoglo ali bi nas barem pripremilo na taj osjecaj. Mnogi su pokusali opisati taj osjecaj ali nisu uspjeli. Odnosno sve to sto su napisali ima smisla ali ipak to sve jako malo govori o tome osjecaju.
Tako je Hermann Hesse rekao: „Samoća je put kojim sudbina želi čovjeka dovesti sebi samome“, sto je istina ali zar nebi bilo lakse nekim drugim putem doci do samoga sebe. Zasto do samoga sebe nebi dosli ljubavlju, pa ona je bolja od samoce, nju nemoramo trpiti, cak stovise u njoj uzivamo. Samoca nikome ne cini dobro, vecini ljudi naudi u tolikoj mjeri da izgube kontakt sa svijetom da se nemogu vise povezati s nikim, ubije ima volju za druzenjem s drugim ljudima dajuci im osjecaj kako su sami sebi dovoljni. No nisu i nikada nece biti, jer zivot je pretesko prozivjeti bez prijatelja ili bez osobe koju imamo uz sebe kada nam god zatreba.
Rainer Maria Rilke je takodjer pokusao objasniti samocu i dosao do zakljucka: „Ljubav se sastoji u tome da se dvije samoće štite, da budu jedno uz drugu, da pozdravljaju jedno drugu.“ Da se svije samoce upotpunjuju, to mi se cini malo nemoguce, Rainer Maria Rilke je sigurno zivio u svome svijetu u kojem je to bilo moguce. No primjeniti to na nas svijet, malo tesko. Ja bih rado zivio u tom svijetu gdje se samoce upotpunjuju, bio bi to savrsen svijet.
Barbara Kingsolver se lijepo izjasnila sto se tice samoce i mislim kako je njeno misljenje jedno od istinitijih ali takodjer ne opisuje u potpunosti samocu. Ona je rekla: "Samoća je ljudska iluzija. I najtiši korak odzvanja poput groma u svijetu sićušnih insekata pod našim nogama, povlačeći neuhvatljive strune koje povezuju mužjaka sa ženkom, grabljivca sa plijenom, i početak sa krajem. Svaka odluka otvara novi svijet." Mislim kako je tu sve receno.
E sad jedna onako koja koliku istinu govori spominje drugi problem. Reinhold Schneider: "Postoji samo jedna nada protiv samoće; to je ljubav - ona prodire kroz sve zidove i dopire do najsamotnijeg srca, samo ako se ono otvori." E da Schneider samocu unistava ljubavlju ali s time spominje sasvim novi problem, to je ta ljubav, kao sto je nekada receno u svakoj sreci ima neka nesreca i obrnuto tako i u ovome.
Theodor Fontane pokusava svojom izjavom umanjiti bol samoce i po mojem misljenju mislim kako uspjeva. Ovako: "Samoća boli, ali ne toliko kao lažna druželjubivost." Slazem se da lazna druzeljubivost boli,ne bas vise od samoce ali boli jako.
Kada smo vec poceli s citiranjem tako cemo i nastaviti.
Evo ispisat cu neke citate od Arthura Schopenhauera:
• "Bogatstvo je nalik na morsku vodu; što je više pijemo, to smo žedniji."
• "Budala trči za užicima života i shvata da je prevarena. Mudrac izbjegava nevolje."
• "Čast je, objektivno gledano, mišljenje drugih o nama, a subjektivno, naš strah od tog mišljenja."
• "Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima."
• "Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime,ne
zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće."
• "Ko je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga s kim razgovara. Ako tako bude činio, može biti uvjeren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati."
Helen Keller:
• "Dok sebičnost i pritužbe izopačuju i pomračuju dušu, ljubav je nadimlje radošću i oštri njezin vid."
• "Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne
vidimo otvorena."
• "Karakter se ne može razviti kroz lakoću i mir. Jedino kroz iskušenja i patnju se duša može ojačati, vizija pojasniti, ambicija
inspirirati i uspjeh postići."
• "Moji prijatelji ispisali su priču mog života. Na bezbroj načina preokrenuli su moje mane u sjajne prednosti i omogućili mi da
koračam smireno i srećno pod sjenkom mog nedostatka. "
• "Ono najbolje i najljepše ne može se vidjeti, pa čak ni dotaknuti. To se mora osjetiti srcem."
• "Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu."
• "Posrćem, padam, ustajem...Teškom mukom nastavljam dalje, ali idem naprijed...Sve sam željnija i sve više i više se penjem.
Nazirem sve širi horizont. Svaka je borba - pobjeda."
• "Samoća žaljenje je naš najgori neprijatelj i ako mu se predamo nikada nećemo učiniti nešto mudro na ovom svijetu."
• "Sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego ono što mislimo da možemo osjetiti i
učiniti za drugoga, a onda za sebe same."
Henry David Thoreau:
• "U ljubavi nema lijeka, već valja još više ljubiti."
• "Zašto da se tako očajno žurimo da uspijemo, i u tako očajnim poduhvatima?"
• "Znati da znamo što znamo i da ne znamo što ne znamo pravo je znanje."
• "Ako čovjek ne ide u korak sa svojima drugovima, možda je to zato što čuje drugačijeg bubnjara? Neka stupa po muzici koju
čuje, ma kakav bio njezin takt i ma kako daleka bila." (Walden)
• "Duboko se kajati znači ponovo živjeti."
• "Jedino bogatstvo je život."
• "Jezik prijateljstva nisu riječi nego značenja."
• "Mi smo dvosjekli mačevi: svaki put kad oštrimo svoju vrlinu, brusi se i naš porok."
nedjelja, 28.10.2007.
Život - Ima ona jedna pjesma "Uzalud vam trud sviraci", mozemo na njega gledati tako, a jedna osoba je rekla sinoc, "Život je kao cesta, samo treba odabrati pravi put"! E pa sad kako si tko izabere! Ja mislim, odnosno nadam se da sam izabrao ovaj drugi nacin, ja mislim da sam si odabrao pravi put, odnosno poprilicno sam siguran sto se tice nekih stvari a s nekim stvarima jos nisam na cisto sa sobom!!
Hocu reci kako jos sto se tice nekih stvari nisam odlucio, i stvarno neznam sta bi, jer se radi o drugim osobama koje mjenjaju svoje raspolozenje, kao sto se vrijeme mjenja, pa sad ja trebam znati sta da izaberem!
A sad ono "Uzalud vam trud sviraci", pa jednostavno je, koliko se god trudili i sta god radili jednostavno stoje na mjestu, nepomicu se, i zivot im je uvijek isti i vecinom jako los, moram priznati da je meni tako bilo dok nisam upoznao ljude s kojima sada provodim svako slobodno vrijeme!!
E sad, o prijateljstvu sam vec jako puno puta pisao i mislim da je suvisno opet pisati to isto!! Sve vas koji ovo citate upcujem vas na blog Calle Putana, eto to je blog jednog od trojice ljudi koji su meni sve! Lijepo vam je tamo objasnjeno prijateljstvo naravno sa njegovog pogleda!!!
Ostalo - A nista nema, skola je u banani, vikendi su sve gori jedino sto ih izvlaci da nam nebude dosadno je nasa ekipa, pa mi si uvijek napravimo kako hocemo i nama bude ok! Ljubav? Cura? Nista, nula bodova, slabije, kako god hocete nema srece u tome! Mislim to je vjerojatno moja krivica ali jebiga, sta je tu je, ja izabirem i odlucujem tako da jbg!! Mislim naravno da postoji neka koja mi se svidja, ali vidjevsi ju juce s nekim, ubilo mi to volju i zelju za icim! Tako da... ma nema veze, necu se zalit kad SAM SI SAM KRIV!!! Znam da je to moja krivica, kad sam ja budala!!
Eto toliko, blog je bio iskljucen na nekih tjedan dana ali mi je falio taj ispusni ventil gdje ja napisem sve sta mi je na pameti i boli me q.....!!
ponedjeljak, 15.10.2007.
Neznam kako da nazovem post
Kao sto ste mogli vidjeti iz zadnjeg komentara sa proslog posta traži se da napisem novi post pa eto!!
Ovaj post je malo drukciji od onog proslog. Za ovog mogu reci da govori o meni i mom dragom prijatelju "Calle Putani". Naime nas dvojica imamo, pa, dosta slican problem. A uostalom pa kako i nebi kad smo stalno zajedno i prozivljavamo probleme zajedno!! Tako smo i prozivljavali problema i ovog petka! Naime petak kao petak je bio dobar cak stovise odlican, pocetak veceri smo proveli lagano uz litru vina i malo televizije, nakon toga je usljedila spica i ekipa koja je bila tamo! Usput, čestitam Vesni koja je primila svoju prvu placu i sve nas lijepo ponapijala, i bilo je jebeno! No da se ja vratim onome o cemu sam poceo. U pola 2 je bio fajrunt u spici i naravno svi smo otisli od tamo, ali neki su isli skuci, odnosno vecina je otisla kuci ali nama se nije dalo, tj. Kari i meni! Mi smo jednostavno obisli doslovno pola jebenog grada i prosli smo sve probleme i stvari koje su nas mucile, lijepo smo se ispricali i dosli do zakljucka! Pošto je vecina tog razgovora protekla u razgovoru o zenama, zakljucak je bio, vec svima poznat, ovakav: ŽENE, NE MOŽEŠ S NJIMA, ALI DEFINITIVNO NE MOŽEŠ NITI BEZ NJIH!! Iako smo to vecer proveli u, onako depresivnom ozracju ali bilo je ok! I da, Kara i ti si meni bio od velike podrške iako moji problemi bas i nisu bili nesto gadni!
To je bio petak!
A sad malo subota! Subota je krenula onako stvarno lagano s kavom u spici i tekmom na tv-u! Skoro sve isto kao i u petak, mislim ekipa, jedino je bio moj kolega Rafo iz razreda koji je uporno htio da pijemo s njim da nam dokaže kako se može mjeriti s nama! Mislim svaka mu cast popio je, ali mu to nije bilo dovoljno. Naime opet je bila Vesna i opet je placala! I opet smo popili ali nemogu reci da sam se napio jer me nesto cijelo vece mucilo i bio sam malo živcan tako da bas taj alkohol i nije utjecao na mene, ali bez obzira na moje stanje bilo je zakon! Ali za razliku od petka, Kara i ja nismo bas puno pricali, pa tko i bi kad smo u petak iscrpili sve moguce teme i probleme!
A sad malo za cijeli tjedan! Nema tog bas puno. Škola! Hmm, škola kao ustanova je jako dobro i stoji na svome mjestu vec nekoliko godina! A sto se tice škole kao mog znanja, e to, sad, ovoga, pa, vidite, stalo je vec jako davno, drilaju nas muce i dosadjuju! Kazu da je skola jedina ustanova u kojoj životinje uče ljude! Bez uvrede svim mojim prijateljima koji ili vec jesu učitelji odnosno profesori ili onima koji to namjeravaju postati.
Pa da, ima jos jedna zanimljivost, prosli tjedan u svih 7 dana, kada bi isli zbrajat ja mislim da nebi zbrojili 15 sati moga sna, jednostavno nisam mogao spavati, problemi i moje privatne gluposti su na to utjecale!!
Evo toliko za sada, kako se situacija razvija mislim da ce postovi ici sve cesce!!
Pa ljudi ocekujte!!
srijeda, 10.10.2007.
Eto mene
Tko bi rekao nakon toliko vremena da i ja napisem novi post! Sta mi se sve izdogađalo u ovih par dana ili bolje da kazem mjeseci, u kojima nisam nista pisao! Bilo je svega, prvo skola je pocela, jos jedan jebeni razred!! Nije dobro pocela, komadi na sve strane svađa s profesorima i tako! Sto se tice nekih "ljubavi" bilo je svasta ali kako bih to skraceno rekao, pa da : NIŠTA!!!! Praznici su jebeno prosli s nekim ljudima sam ucvrstio svoj prijateljski odnos, stvorio nova prijateljstva, bar se nadam! Auto jos nisam razbio ali kako je krenulo sve u mome zivotu mozda ga razbijem uskoro, a s njim i sebe!! Ma necu ima jedan stih pjesme od repera zvanog Marchelo, kaže ovako: "... o Bože ja priznajem ja sam pićka ja voli da živim..."! Tako da nista od toga jos cu vas daviti neko vrijeme!!
Evo bas sam u ovih par dana s prijateljem prozivljavao jednu situaciju u njegovom zivotu!! Naime desavalao se oko jedne djevojke koja je njega jako povrijedila, mislim nije ga povrijedila u smislu varanja ili tako necega nego u pogledu iskrenosti i tako! Prevariti ga nije mogla kada ni nisu bili zajedno! Ali da skratim pricu, kazu za nas muske da smo stoka i gamad i tako ali ima i takvih žena iako ja sad ne impliciram na djevojku iz ove price koju sam sada ispricao, bas naprotiv, nego sto sam htio reci, da, i zene znaju biti jako proklete ( ne zelim reci kurva jer je to najogori naziva za ženu sto moze postojat i neznam sta treba zena napraviti da bi zasluzila da ju se zove kurva)!!!
Kao i sto sam rekao upoznao sam nove ljude i i mogu reci da mi je jako drago sto jesam!! I pokusat cu odrzat to prijateljstvo!!!
Sto se tice mene mislim da sam ovo ljeto psihicki "puko", svakakva sranja su mi se izdogađala, mislim nista sto vec nisam rjesio ali je to veliki napor! Sto se tice djevojaka mislim da sam se zaljubio i odljubio pun kurac puta!! Serem nisam niti jednom, jer ja se drzim one: Potrebno je 2 minute da se zavoli a 2 godine da se zaboravi, tako da nisam bas raspolozen da 2 godine svog "dragocijenog" života potrošim onako utaman!! Eto toliko za sad od mene mislim da ce biti jos toga samo da meni dodje!!
E da i planiram se tetovirat evo vam slika koju planiram stavit na jedno od moja dva ramena!
Slika inace predstavlja odanost i lojalnost ljudi!!!
utorak, 04.09.2007.
Čast!!!
Evo ovaj cu post napisati kratko ali jasno!!! Ovaj post posvecujem svim poginulim vatrogascima, koji su poginuli spasavajuci kuce i zivote!! Zato evo ruža u cast njima!!! Nadam se da cete i vi ostaviti ruze makar u komentarima i slicno!!! (nije neka ruza ali nije vazno, vazna je namjera!)
@---^--^->---
utorak, 07.08.2007.
...after a long time...
Eto me ljudi!!! Sad neko vrijeme nisam pisao jer sam napokon nasao svoj zivot nekada ga nisam imao pa sam stalno pisao! Ma salim se. Neznam sta da vam kazem, novi ljudi su dosli i to jako dobri ljudi s nekima sam se jako sprijateljio i vrijedni su svake pohvale. Stalno izlazimo zajebavamo se i rjetko kad nam je dosadno. Eto sve mi je bolje i nadam se da ce tako i ostati!
Nisam dugo pisao jer, da iskreno kazem, malo sam zaboravio a i nisam bas imao previse vremena. Eto sad cu opet malo pocet!!
Doci ce i slike na http://vikendreport.blog.hr ali tek kad se sjetim koja mi je lozinka jer sam ju malo zaboravio. A to tako ide kad sam malo glup ali saznat cu je koja je bila pa ce biti i slika!!!
Pozdrav!!
ponedjeljak, 11.06.2007.
Punoljetnost!!!
Eto ljudi, u subotu, 9.6.2007. godina navrsio sam 18 godina i svi me pitaju kako se osjecam sa 18, pa eto da i vama odgovorim: ISTO KAO I SA 17!! Bila je mala festica, tako da nisam zvao bas jako puno ljudi ali iako nas je bilo malo bilo nam je jebeno i super smo se proveli!! Popilo se dovoljno da nam bude zakon, iako je bilo malo manje vina ali je bilo jebeno. Barem meni. Drago mi je sto su dosli ljudi koji su bili i to mi je rodjendan koji nikada necu zaboraviti. Uskoro ce na mom drugom blogu kojeg koristim za slike osvanuti slike i snimke te veceri.
Link do bloga je : http://vikendreport.blog.hr
To je sto se tice feste i rodjendana, a sto se tice mog zivota nema nista novoga osim sto sam iz dana u dan bogatiji za koje iskustvo!! Mogu reci da smo se ovaj vikend svi skupili iako je falilo nekoliko ljudi ali uglavnom je to bilo to. I mogu reci da cu ovaj vikend ostati sam, odnosno u petak sam "pratilja" maturalnoj a u subotu sam, sam jer cijela ekipa ide na rokaj fest u zg na jarun a ja ne mogu!!! cmizdr, cmizdr!!!
Još cu samo reci kako se svi sisaju, ali ja necu bas u inat svima ja cu ostavit svoju "lijepu" dugu plavu kosu na kojoj mi mnoge djevojke zavide!! hahahahahahahaha
Ljudi uživajte budite pametni i nedajte da vas ovo vrijeme ubije!! 
petak, 25.05.2007.
++++/Post/++++
Bas sam jučer pisao post kad mi je napisalo da imam 13 minuta do zatvaranja bloga na neko vrijeme zbog nadogradnje. A ja se bacio na pisanje i malo se zanio i pisao vise nego 13 minuta!! Uglavnom. Prošli vikend sam bio kod buraza u bjelovaru na maturalnoj i bilo je jebeno, puno ljudi sam upoznao i stvarno su bili zakon iako nisam bas imao prilike da se druzim s njima i upoznam malo bolje ali je ipak bilo jebeno. Dok je njihova razrednica drzala govor skoro mi je doslo da placem! Neznam zasto mozda jer sam vidio buraza kako zavrsava skoli ili nesto drugo neznam. To je bilo u petak a u subotu sam bio u daruvaru na terasi na maturalnoj i bilo je jebeno. Iako sam veci dio večeri proveo prepirujuci se s frendom ali unatoc tome bilo je jebeno. Plesao sam s nekom curom iz bjelovara, niti znam tko je niti nista samo da je iz bjelovara, i toliko sam ju izvrtio da mi nije htjela dati svoj broj. Mislim, ja mislim da zbog toga nije htjela dati broj ali ocito je da ono, ne… Ali nema veze ja sam se zabavio i meni je bilo super, a to sto nije htjela dati broj je nevazno. Nije jedina.
!5.6.2007 sam «pratilja» nadam se da ce mi biti super mislim ekipu cu si neku tamo naci ali, nema ekipe kao sto su ovi moji mislim, mi kad si slozimo festu onda je to nezaboravno!!!
Ljudi cujemo se !! Uzivajte!!
ponedjeljak, 07.05.2007.
Juuuuhhhhhhhhuuuuuuuuuu
Evo ljudi moj blog je do danas imao 7000 posjetitelja!!!! Jako sam zadovoljan i nadam se da ce biti jos toliko! Kod mene je sve onako uredu nekako, kao da se sve poslozilo ali onako odlicno! Jedino jos malo mi nepase sto neke stvari saznam zadnji a neke stvari uopce ne saznam a posto volim onako sve znati to je malo pa problem!! Ali i to ce se popravit, ja se nadam!!!
Htio sam slikat za ovaj vikend ali je buraz na domijadi u umagu i uzeo je digitalac tako da cete se jos malo nacekat za slike ali i to ce brzo doci!!!
Auto škola ide odlicno, kao da auto vozim profesionalno od svoje 10 godine!! ŠALA !! Ali idem mi to i uzivam u vožnji, a za to je vecinu zasluzan moj instruktor koji je legenda i da sam uzeo nekoga drugoga pogrijesio bi!!!
Ljudi malo pripazite ne cesti i uzivajte!!!
nedjelja, 29.04.2007.
Opet neka brija...
Opet me pucaju razne gluposti! Pitanje života i smrti, pitanje prijateljstva kada malo bolje pogledam tko je kome ustvari prijatelj? Ali neka, ja znam (barem tako mislim) da ima maleni broj osoba tj. prijatelja kojima mogu reci sve!!
Dobro dosta o tome!!
Iako mrzim politiku ali moram spomenut covijeka koji je Hrvatsku oslobodio od komunizma i uveo demokraciju!!! Iako mrtav Ivica Račan je čovijek koji je promjenio politiku Hrvatske i zabolježio je našu povijest. Mnogi ne znaju ali Ivica Račan je bio fan rock'n roll glazbe!!
Eto to je malo tako da samo nesto kazem! Još cu ja pisat uskoro!!
| < | siječanj, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Tu bih kao trebao opisati blog? E pa neda mi se, ako ste vec tu onda mozete i samo malo proci pa si ga sami opisati!
msn:rainmaker607@hotmail.com
Malo o meni!!
Ime: Imam, ali ne koristim!
Prezime: Uvijek isto. I pre i posle zime!
Škola: Još malo pa gotova!
Godine: Imam, mislim imam ih dovoljno! za sada ne trebam više
Slušam: Dobri stari rock, i dobri sadašnji balkan Hip-Hop! Kombinacija je malo bolja, ali š'a ćeš!
Bračno stanje: Mračno, šala! U vezi sam, sretnoj vezi!
Nemam love, nemam auto, a jel imam šansu?
Živim već 18 godina previše u ovom "najlijepšem malom gradu"! Možda je najlijepši, ali definitivno najdosadniji, i grad bez imalo mogučnosti!
A sada malo stvarno o meni:
Neki mi kažu da me je bolje tri puta izgubiti nego jednom naći! Pa sada, vi si to protumacite kako hocete!
| S | Spunky |
| K | Keen |
| A | Appealing |
| N | Noisy |
| T | Trustworthy |
| A | Awesome |